Crkva sv. Jurja na groblju

Stara crkva sv. Jurja nalazi se unutar župnoga groblja. Jednostavnoga je tlocrta s kratkim kvadratnim brodom i prostranim kvadratnim svetištem na jugoistoku.

Na temelju arheoloških istraživanja utvrđeni su arhitektonski ostaci i pokretni arheološki nalazi koji datiraju od željeznoga doba do danas. Najstariji nalazi pripadaju razdoblju željeznoga doba i upućuju da se na mjestu crkve u navedenome razdoblju nalazio prapovijesni tumul (lat. humak). U antici se ovdje gradi objekt nepoznate namjene od kojega su očuvani ostaci dvaju zidova i podnice. U kasnoj antici dolazi do rušenja navedenoga objekta i izgradnje nove monumentalnije građevine građene u nekoliko faza. Prvoj fazi pripada začelni zid istražen u dužini od gotovo 16 metara i bočni jugoistočni zid istražen u dužini od 390 centimetara. Zidovi su izgrađeni od antičkih spolija i ojačani lezenama, a njihova debljina iznosi oko 65 centimetara. Kasnijoj fazi pripada pregradni zid paralelan s bočnim i prislonjen uza začelni zid koji je istražen u dužini oko 3 metra. Na temelju pokretnih arheoloških nalaza građevina datira u razdoblje od polovine 4. do 6. stoljeća. Tijekom ranoga srednjega vijeka na ostacima kasnoantičke građevine izgrađena je crkvica kružnoga tlocrta s malom polukružnom apsidom na jugoistoku. Zidovi rotonde očuvani su tek u temeljnoj stopi i izgrađeni od antičkih spolija. Unutarnji promjer rotonde iznosi isti komentar metra dok je promjer apside na jugoistoku nešto manji od metra. Debljina zidova iznosi oko 50 centimetara. Navedenoj je rotondi tlocrtom najbliža rotonda sv. Marije u Malome Ižu na otoku Ižu, koja je očuvana u punoj visini s kupolom. Na temelju analogija sa sličnim građevinama u Dalmaciji te analizom grobnih nalaza u i okolo crkve može se zaključiti da je rotonda izgrađena tijekom 9. ili 10. stoljeća. Nakon osmanskoga perioda dolazi do obnove crkve pri čemu se gradi prostrani kvadratni brod unutrašnjih dimenzija 6 m × 12 m. U ovoj fazi crkva još ima očuvanu rotondu koja je najvjerojatnije služila kao sakristija. Dio novoizgrađenoga broda imao je kamenom popločan pod s nizom planski izgrađenih grobnica u samoj crkvi. Sljedeća je faza izgradnje crkve najvjerojatnije bila sredinom 18. stoljeća kada su srušeni rotonda i dio začelnoga zida crkvenoga broda te je dozidana prostrana kvadratna kapela. Srednjovjekovne nadgrobne ploče korištene su kao građevinski materijal pri gradnji kapele, dok je vanjsko lice zidano pravilnim redovima klesanaca. U ovoj je fazi kvadratnim i polukružnim prozorom rastvoren jugozapadni zid kapele. Također, kvadratni je prozor probijen u jugozapadnome zidu broda crkve. U drugoj polovici 19. st. dolazi do rušenja, odnosno skraćivanja broda crkve za sedam metara te crkva dobiva funkciju grobne kapele. Na pročelje su uzidana vrata stare crkve i reljef s prikazom mrtvačke glave. Nalazi grobova datiraju od 10. do 20. st.. Oko crkve nalazi se i veći broj srednjovjekovnih nadgrobnih stećaka i križeva od kojih su tri primjerka ukrašena.